O MISLIMA
Sve
počinje od misli, njihove promenljivosti i nestalnosti. Negativne misli
koje se svima javljaju, treba što pre odstranjivati od sebe, jer kada
se puste u srce, dohvate osećanja i sa njima se pomešaju, postaju
opasnije i teže za odstranjivanje. Ako im se na kraju još pridruži i
volja, slobodna odluka čoveka …da
ovakvu negativnu mešavinu misli sa osećanjima i dalje u sebi održava,
neguje i čak pretvori u akciju, greh je već uveliko zacario u čoveku i
sve ga je teže otkloniti.
Misli nam se ubacuju sa svih strana. Sa
svih strana su misleni radijusi. Kad bi nam se otkrilo, to je strašna
mreža. A svako ima radio stanicu u sebi. Čovek je mnogo precizniji
aparat od radio stanice, od televizora, samo mu je funkcija poremećena.
Kako je precizno biće čovek! Kako uzvišeno! Ali ne umemo da cenimo. Ne
umemo da se uključimo u izvor života, da osećamo radost života. Nego
uvek nam podmeću..Neprijatelji..
Misli, raspoloženja, ćelje,
rukovode naš život. Kakvim se mislima bavimo, takav nam je i život. Ako
su naše misli mirne, tihe, pune ljubavi, dobrote, plemenitosti, čistote
onda je i u nama mir, jer sve mirne misli daju unutrašnji mir koji
zrači iz nas. Ako u sebi nosimo negativne, paklene misli, onda je i naš
unutrašnji mir razoren. Mi smo neverovatno precizan misleni aparat.
Naše misli, zbog toga, utiču ne samo na nervni sistem razumnih bića već
i na životinjski i biljni svet. Svi od nas očekuju pažnju i ljubav. A
to je najmanje, to delo, jer ne shvatamo da su naše misli ogromna
snaga. Samo malo pribranosti treba da bi video da li ti bližnji upućuju
misli pune dobrote i ljubavi ili one druge.
Kako ćemo se sačuvati od misaonih ratova?
Misli
su kao vetar, ne treba ih prihvatiti. Mi to ne prihvatamo, jer vetar ne
može niko da zaustavi. Ako ne prihvatimo ta ratovanja onda ne mogu da
nam naude, jer se njihove otrovne strele vraćeju u njihovo srce. Kad ne
bi imali rana ne bi mogao niko ni da nas vredja. Ne bi nas ta kuka
zakačila, kad ne bi imali tu zakačku za koju se zakači. Počnimo sve da
volimo, pa ćemo imati mir unutrašnji. Ljutnja je greh i preosetljivost
je greh. Bolje da se sami smirimo nego da nas neko drugi smirava.
Kada
naidje "taman period" najvažnije od svega je "odbiti ponudu". Jer, ako
se ova ponuda negativnih misli samo jednom prihvati, može da se
pretvori u dugu borbu sa neizvesnim ishodom. A ako se odbije, borba
uopšte ne nastupa, negativne sile se povlače, a iskustvo je stečeno.
Kada
bi sve naše misli bile usmerene ka dobru i ljubavi, ne samo što bi se
umni misaoni svet izmenio već naporedo sa nastankom jednog divnog i
uzvišenog života, nastupile bi osetne promene u bioenergetskom svetu.
Potrudite se da imate dobre misli i dobre želje i prijateljima i
neprijateljim i videćete kako će to doneti dobar plod i vama i svima
koji vas okružuju. Kad pomislimo nešto dobro svojim bližnjima,
rodjenima, našoj zemlji i celome svetu, mi im zaista mnogo pomažemo,
jer misao je snaga i moć.
Starac Tadej
počinje od misli, njihove promenljivosti i nestalnosti. Negativne misli
koje se svima javljaju, treba što pre odstranjivati od sebe, jer kada
se puste u srce, dohvate osećanja i sa njima se pomešaju, postaju
opasnije i teže za odstranjivanje. Ako im se na kraju još pridruži i
volja, slobodna odluka čoveka …da
ovakvu negativnu mešavinu misli sa osećanjima i dalje u sebi održava,
neguje i čak pretvori u akciju, greh je već uveliko zacario u čoveku i
sve ga je teže otkloniti.
Misli nam se ubacuju sa svih strana. Sa
svih strana su misleni radijusi. Kad bi nam se otkrilo, to je strašna
mreža. A svako ima radio stanicu u sebi. Čovek je mnogo precizniji
aparat od radio stanice, od televizora, samo mu je funkcija poremećena.
Kako je precizno biće čovek! Kako uzvišeno! Ali ne umemo da cenimo. Ne
umemo da se uključimo u izvor života, da osećamo radost života. Nego
uvek nam podmeću..Neprijatelji..
Misli, raspoloženja, ćelje,
rukovode naš život. Kakvim se mislima bavimo, takav nam je i život. Ako
su naše misli mirne, tihe, pune ljubavi, dobrote, plemenitosti, čistote
onda je i u nama mir, jer sve mirne misli daju unutrašnji mir koji
zrači iz nas. Ako u sebi nosimo negativne, paklene misli, onda je i naš
unutrašnji mir razoren. Mi smo neverovatno precizan misleni aparat.
Naše misli, zbog toga, utiču ne samo na nervni sistem razumnih bića već
i na životinjski i biljni svet. Svi od nas očekuju pažnju i ljubav. A
to je najmanje, to delo, jer ne shvatamo da su naše misli ogromna
snaga. Samo malo pribranosti treba da bi video da li ti bližnji upućuju
misli pune dobrote i ljubavi ili one druge.
Kako ćemo se sačuvati od misaonih ratova?
Misli
su kao vetar, ne treba ih prihvatiti. Mi to ne prihvatamo, jer vetar ne
može niko da zaustavi. Ako ne prihvatimo ta ratovanja onda ne mogu da
nam naude, jer se njihove otrovne strele vraćeju u njihovo srce. Kad ne
bi imali rana ne bi mogao niko ni da nas vredja. Ne bi nas ta kuka
zakačila, kad ne bi imali tu zakačku za koju se zakači. Počnimo sve da
volimo, pa ćemo imati mir unutrašnji. Ljutnja je greh i preosetljivost
je greh. Bolje da se sami smirimo nego da nas neko drugi smirava.
Kada
naidje "taman period" najvažnije od svega je "odbiti ponudu". Jer, ako
se ova ponuda negativnih misli samo jednom prihvati, može da se
pretvori u dugu borbu sa neizvesnim ishodom. A ako se odbije, borba
uopšte ne nastupa, negativne sile se povlače, a iskustvo je stečeno.
Kada
bi sve naše misli bile usmerene ka dobru i ljubavi, ne samo što bi se
umni misaoni svet izmenio već naporedo sa nastankom jednog divnog i
uzvišenog života, nastupile bi osetne promene u bioenergetskom svetu.
Potrudite se da imate dobre misli i dobre želje i prijateljima i
neprijateljim i videćete kako će to doneti dobar plod i vama i svima
koji vas okružuju. Kad pomislimo nešto dobro svojim bližnjima,
rodjenima, našoj zemlji i celome svetu, mi im zaista mnogo pomažemo,
jer misao je snaga i moć.