….dobovanje kiše po sušom ižedneloj zemlji… svitanje ….usnule usne mrmljaju i smeše se….prstom pratim liniju tog lepog muškog lica…..vrata….očima ga milujući….upijajući…voleći svaki deo kao deo sebe…taložeći ga u trajanje…..u nevidljive isprepletane niti duše moje….usnama mu dotakoh prsa…muška…..vrela….i kao da oseti plimu u meni zagrli me…poleteh…..a onda…..sat i pogled na prazan izgužvan čaršaf pored mene……………………………………………………………………..
Lepo, nema šta!
hvala 🙂