………tako bih volela napisati , preneti na papir ovo unutar mene…ovaj pakao uzavrelih gnusanja ka malom coveku…nepojmljivu zelju za begom i od ljudi i od sebe….beg bez osvrtanja , praznih dzepova i misli….negde gde puca pogled ka pasnjacima…ili pucini….svejedno …. samo da je mir i tisina…ona sto ne pece i ne smara…tamo gde te niko ne vidi………gde je farsiranje iluzija .. gde……….. morala……valjda me neko ,,procitao,, i shvatio da vise onaj klise ,, bice bolje,, ne prolazi…. cekati pa sta bude ………
i dok čekaš ili tražiš…nemoj gubiti nadu…
migolji se ona meni ali cvrsto je drzim ..ne daaaaaaaaaaaam jeeeeee 😉
Pročitala i razumela svako slovo 😉
Nije to pesimizam čim imaš želja i potrebu da pišeš 🙂
valjda je tako…verovat cu ti ;)))
Kad rešiš da odeš, povedi i mene, pliz, inače ću pući na sve četiri strane!
Odlično sam te razumela, kao da sama sve to proživljavam!
hoću ;)…sebicno al’ meni drago da nas ima jos ;)) znaci ipak nije sve izgubljeno……..
Ako moze, pliz, povedite i meneeeee… 😀 @ Neprilagodjena, ruku u vatru bih stavila da nas dosta razmislja na slican nacin (ne bih to nazvala pesimizmom vec suocavanjem sa realnoscu) ali retki imaju tu snagu da ono sto misle iznesu na svetlo dana. Pre svega, retki mogu da sagledaju stvarnost kakva jeste, bez nerealnog ulepsavanja (sto ne iskljucuje gledanje stvari sa vedrije strane). Zakljucak: Neki od nas su retke „zverke“ :D.
Veliki pozdrav, drago mi je da se sretosmo u blogosferi :D.
i u ,,blogosferi,, slican se slicnom raduje 😉 veeeliki pozdrav ,,zverkice,, 😉 …..
Donro dolazi sa zaslugama, mada neki put ne vidimo celu sliku. 🙂
..da ali isto tako ,cesto kad bi videli ,,detalje,, koji nedostaju smracilo bi nam i ono malo svetlog dana 😉
a za dobro i zasluge.. hhahaha dugacak bi ovo komentar bio 😉 ali i dalje verujem u to , da ne bi bilo zabune 😉
Znam za takvo mesto, sasvim je blizu, dostižno, dostupno nam u svakom trenu, kad poželimo da smo u njemu – pobeći u sebe 🙂 .
da..taj put je uvek siguran….
Opet su mi promakle slovne greške, hajde molim te, ispravi ih :-). Hvala :-).
😉
Pa valjda su zato i ratovi… sve negde bežimo glavom bez obzira… i onda počnemo da se sudaramo 😉
🙂